Pustolovina zvana Japan
nedjelja, 28.04.2013.
Nova misija -101Japan
|
Upoznajem Tokijo - Akihabara
|
subota, 20.04.2013.
Učenje japanskog 1 Prošli tjedan sam počeo ići na tečaj japanskog jezika. Svaki dan imamo barem jedan sat predavanja i vježbanja, od čega jednom imamo naglašene vježbe konverzacije. To mi se čini kao savršeni način da se nauči strani jezik. Nakon učenja njemačkog, talijanskog, engleskog, francuskog i samo-učenja ruskog, mogu reći da ovaj hard-core pristup ima najbolji učinak. Kod japanskog je to vjerojatno i jedini način jer se čovjek prilikom učenja susreće sa sasvim različitim problemima od ostalih jezika. Najprije treba uzeti u obzir da Japanci koriste 3 pisma - hiraganu, katakanu i kineski kanji (čitaj kanđi). I nažalost, sva tri su jednako važna. Hiragana i katakana služe za artikulaciju zvukova, poput latinice u zapadnjačkim jezicima, a kanji prikazuju smisao; slikovno pismo. Ugrubo, katakana je izmišljena kako bi se označilo izgovaranje stranih riječi i pojmova (kava = ko-hi, wc = toireto, ikra = ikura...) a hiragana japanske riječi. Nema načina da se sve svede na samo jedno pismo jer jednostavno neke riječi ne postoje određenom pismo. Možda osnovni problem u tome je odeđena impresija koju pojedini izraz donosi, i/ili različito izgovaranje pojedinih slogova. Najpoznatija zamjena je ona između glasova 'r' i 'l' koje Japanci ne razlikuju, no jednako se brkaju 'v' i 'b', te 'f' i 'h' (već se moglo uočiti da je kava = ko-hi, što je naravno nastalo 'kofi' po Vuku). I naravno, to nije sve - ne izgovaraju samostalne suglasnike, već je osnovna jedinica dvoslovni slog sastavljen od samoglasnika i suglasnika: ka, ga, de, ro....  Htio bih malo pojasniti zašto sam rekao da su sva tri pisma jednako važna. U svakodnevnoj komunikaciji 3 pisma se u potpunosti isprepliću; nerijetko na meniju u restoranu imena jela sadrže sve vrste 'znakića'. Novine, TV, knjige, stripovi..... sve koristi sva tri pisma. Stoga, da bi čovjek mogao normalno živjeti u Japanu on *mora* znati sva tri pisma. Katakana ima cca 60 znakova (kažem cca jer postoji osnovna i proširena katakana kreirana zbog raznih stranih zvukova koje osnovni set ne može kreirati), hiragana ima cca 70 znakova, a kanji znakova ima nemogućih par tisuća. Naravno, ntiko ne zna sve kanji znakove. Za svakodnevni život Japanci moraju znati oko 2000 kanji znakova i to je minimum propisan zakonom. Maleni Japanci u prvih par razreda uče 300 kanji znakova, a u kasnijim razredima još 300; dakle 600 kanji znakova u totalu osnovne škole. No, to nije dovoljno da bi dijete moglo pročitati novine koje koriste onih 2000 simbola. To će naučiti tek kasnije.  Ali, budući su i sami svjesni težine učenja svih tih pisama, razradili su mnemothenike i različite efikasne alate koji olakšavaju život i nama strancima. Primjer takvog alata je ova odlična papirna 'ploča' po kojoj se piše vodenim markerom. Kupi se marker kojem je vrh samo mala spužvica namijenjena da upija vodu. Papirna 'ploča' je plastificirana i ima blago osjenčane rubove slova koje učenik treba pogoditi s markerom kako bi napravio vodeni trag (pogledajte sliku na zadnjem linku). Kad voda dotakne pravu liniju ona potamni dok sva voda sastrane ostane neupijena i jednako svijetla. Odlično. |
nedjelja, 07.04.2013.
Do Hirošime i natrag Prije tjedan dana išao sam na konferenciju u Hirošimu. Na povratku sam svratio do Osake kod prijatelja sa studija i zatim se vratio u moju malu Kashiwu. U ovom postu neću govoriti o Hirošimi - jer ju iskreno nisam ni vidio od svakodnevnih predavanja, niti ću pričati o tome što sam vidio na konferenciji - jer, budimo iskreni, koga bi to interesiralo.. U ovom ću postu govoriti o jednom posebnom doživljaju kojeg se može vidjeti samo u Japanu - putovanje Shinkansenom (brzim vlakom)! Iako skuplji u odnosu na standardni vlak, putovanje Shinkansenom pokaže sve glavne karakteristike ove fascinantne kulture u koncentriranom obliku. Sigurnost, udobnost, tehnička savršenost i predivni pezaži. Shinkasen linije povezuju veće gradove u Japanu i ova kojom sam putovao povezuje Tokijo sa zapadnom stranom Japana. Njom se može putovati s 3 razičite klase (karakterizirane različitim brzinama) Shinkasena: Nozomi, Hikari i Kodama. Za ljubitelje vlakova (a poznajem ih više nego bi se očekivalo) stavljam ovaj link na tehničke specifikacije pojedinih vlakova. Shinkansen vožnja iz Tokija počinje na istiomenoj željezničkoj postaji gdje za putnike brzog vlaka postoji posebno krilo. Ulaskom u njega, osjeti se promjena od uobičajene japanske željezničke postaje, što i nije sasvim lako kao što zvuči čitateljima iz Europe. U Hrvatskoj, a i drugim Europskim zemljama, dolaskom na željezničku postaju nemate nekakv poseban dojam glamura ili čistoće. Dapače, po noći je poželjno izbjegavati zeljezničke kolodvore osim ako ste u potrazi za malo šuta, malo "ljubavi" ili malo problema (klasična "neobavezna" prodaja cigli). U Japanu su željezničke postaje iskombinirane sa kupovnim centrima, restoranima, buticima... Usporedite slike unutrašnjosti Zagrebačkog Glavnog kolodvora i Avenue Mall-a, pa će vam biti jasno. Ulazak u prostor za Shinkansen, je poput ulaska na aerodrom. Čak i vozači vlakova više naliče na pilote - uredna odijela s epoletama, kapom i aktovkama. Odličan osjećaj. Postaja ima puno prodavaonica sa slatkišima i kolačima (raznih boja, okusa, tipova i okusa), skupljim modnim buticima, draguljarnice za poklone, i sl. Karta za Shinkasen može biti povratna ili jednosmjerna, može biti bez rezervacije ili sa, te može se izabrati koje ćete mjesto izabrati (zapravo nemate, jer je mjesto uz prozor jedino koje bi čovjek htio). Savjet: ako je vlaku polazna postaja grad otkud i vi krećete, onda se isplati uzeti nerezerviranu kartu. U ostalim slučajevima savjetujem uzeti rezerviranu jer nije neuobičajeno da ljudi stoje tijekom vožnje (da, čak i u Japanu!). A eto i karte:  Kako to izgleda kada veš vlak dođe na peron možete pogledati na ovom linku. Tijekom vožnje teta na razglasu govori obavijesti na japanskom i engleskom tako da strancima nema straha da ćete promašiti svoju postaju. Svi si putnici ponesu klopu i jedu za vrijeme vožnje, tako da malo dobijete osjećaj prisutnosti čeških turista (ili je to bar bio moj Euro-nostalgičan dojam). U vlaku ima restoran-vagon ali je skup, čak i za japanske pojmove. No, priuštio sam si kavu od ljubaznih hostesa iako je i ona skupa (kava, ne hostesa...):  Primjetite da je na šalici slika groblja i crkve. Možda je to nama neobično, no ne i Japancima. Naime, Yokohama, Kobe i Osaka su tri luke kroz koje je Europska kultura prodrla u Japan. Stoga, ta tri grada imaju puno građevina u pan-Europskom stilu, pa je tako ova crkva određena znamenitost Yokohame. Još jedna stvar po kojoj je Yokohama poznata je - kava! Da, upravo u Yokohami je "bljedoliki" donio Japancima kavu. Stoga - crkva na šalici kave. Kao da u nekom kafiću u centru Zagreba popijete espresso iz šalice s malom katedralom. Veliki savjet putnicima Shinkansena: s1) mjesto uz prozor ima još jednu povlasticu - utičnica za laptop ili smartphone je uz njega! Ako se bojite da ćete biti skučeni, ne bojte se nećete. Ima dovoljno mjesta. s2) ako vas putuje 4 znajte da se dva susjedna mjesta mogu okrenuti tako da suputnici gledaju jedni prema drugima :). Dok sam bio u Osaki i Hirošimi probao sam lokalni specijalitet: Okonomiyaki. Ugubo bi se moglo reći da je okonomiyaki bogata palačinka, no možda je bolje pustiti da sami procijenite:   Okonomiyaki-Hirošima se sastoji od dvije palačinke a sastav koji ide između bira mušterija: nasjeckani kupus, luk, te sa ili bez tjestenine, zatim sa sirom ili bez, i zatim odabir mesa: škampi, lignje, govedina, školjke ili kombinacije od dva tipa mesa. Sve to kuhar isjecka, razmaže, okrene, razmrda, okrene, posloži, zalije, prelije i nareže pred vama (ako ulovite mjesto uz njega) te uživate uz pivu. Tamno smeđi umak je... nešto slatkasto/ljuto :). Ali fino! Svi putnici u Japan moraju imati na umu da puno stvari izgleda čudno, ali da je puno toga ukusno. Okonomiyaki-Osaka je više kao bogati omlet. Sve je izmješano u jednu debelu palačinku čiji sastav je vrlo sličan onome za hirošimsku verziju. Osobno mi je bolje sjela verzija iz Hirošime, ali budući nisam probao sve varijante ne mogu reći da sam dobar sudac. Dok sam bio u Osaki uživao sam u dojmu procvalih trešnji koje su bile posvuda. U Kashiwi je loše vrijeme počupalo sve latice pa je Osaka bilo sasvim fantastično otkriće     Kao što se vidi sa slike 4 - cijela obala rijeke je s obje strane prepuna drva trešanja. Na vikend mog posjeta je puno ljudi bilo na pikniku uz šetnicu na obali, i uživalo u predivnom mirisu i doživljaju proljeća. |
